Draško Stanivuković je na Kastelu otvorio kampanju Pokreta „Sigurna Srpska“ uz Koloniju i pjesmu „Svijet voli pobjednike“.

Ratko Mladić umro je 27. avgusta. Prošlo je osam dana. Kolonija vodi do Čavoglava. Tomislav Jelić Kameni godinama je bio u toj grupi.

U „Slobodnoj Dalmaciji“ 2010. rekao je da su Jelići i Perkovići iz Čavoglava i da su on i Marko Perković Tompson rođaci. Rekao je i da je postojala ideja da Kolonija i Tompson snime nešto zajedno. Stanivuković inače ne štedi srpske riječi.

https://slobodnadalmacija.hr/mozaik/scena/showbiz/isti-geni-kameni-colonia-planira-glazbenu-suradnju-s-thompsonom-102332

Srpska, sigurna, naša. Na Kastelu je kampanju otvorio slavljem pobjednika, dok je dio srpske javnosti još pratio smrt generala. Nije važno šta neko sluša kod kuće. Važno je šta političar pušta na bini osam dana poslije smrti generala Mladića.

Šokantna saznanja naših izvora iz Gradske uprave otkrivaju novu dimenziju skandala u Odjeljenju za inspekcijske poslove!

Prema tvrdnjama zaposlenih, svi inspektori svakog mjeseca nose po 100 maraka direktno u kabinet gradonačelnika, kod šefa kabineta Vladimira Grujića. Ono što dodatno uznemirava javnost jeste činjenica da taj novac ne ide iz njihovih plata, već se, kako tvrde, uzima od građana – najviše od ljudi koji rade na tržnici.

Inspektori, prema riječima naših sagovornika, o tome govore otvoreno. „To je praksa koja traje godinama, a narod je taj koji plaća cijenu“, kaže jedan od zaposlenih koji je insistirao na anonimnosti.

Jedini izuzetak, prema našim saznanjima, su saobraćajni inspektori, koji su odbili da plaćaju reket PSS-u.

Podsjećanje na ranije afere

Ovo otkriće dolazi nakon što smo ranije pisali o porodičnim i kumovskim vezama koje duboko prožimaju sistem inspekcije: kum prima prijave, žena bira inspektore, muž vodi službu. Na plakatima koji su se pojavili širom grada, javnost je već upozorena na mrežu ljudi bliskih gradonačelniku – od Siniše Štrpca, preko njegove supruge Kristine, pa sve do Danijela Mijića, kuma načelnika.

Plakati sa natpisom „Draškova inspekcija“ tada su izazvali buru reakcija, a slogan „Koliko ide Drini?“ otvorio je pitanje navodnih procenata i uticaja Nebojše Drinića, jednog od najbližih saradnika Draška Stanivukovića.

https://365banjaluka.com/kako-funkcionise-draskova-inspekcija/

Sistem koji jede sam sebe

Naši izvori tvrde da je praksa mjesečnog „reketiranja“ inspektora samo nastavak iste matrice – privatne veze, politička zaštita i finansijski pritisci. Građani koji svakodnevno dolaze u kontakt sa inspekcijama, posebno oni na tržnici, osjećaju posljedice takvog sistema. Umjesto da štite zakon, inspektori postaju dio mehanizma koji puni privatne kase.

Ostaje otvoreno pitanje: da li će nadležne institucije konačno reagovati ili će se sve završiti kao i ranije – u tišini, pod tepihom, dok se javnost zabavlja plakatima i sloganima?

Godinu dana nakon napada na Branislava Borenovića, zvanična istraga i dalje nema odgovor ko su bili napadači. Ali Banjaluka, po svemu sudeći, ima svoju verziju.

Prema saznanjima našeg portala iz više izvora, u pozadini slučaja navodno nije politika, već privatni sukob u kojem se pominju Branislav Borenović, dr Vlado Đajić i direktorka jedne banjalučke škole. Izvori tvrde da je upravo taj odnos vremenom prerastao u ozbiljnu tenziju, obilježenu ljubomorom, sujetom i narušenim odnosima. Jednostavnije rečeno, politička Banjaluka već mjesecima šapuće o ljubavnom trouglu.

Prema istim izvorima, Borenovićev odnos sa direktorkom škole navodno je doživljen kao teško lično poniženje. Upravo tu naši sagovornici vide mogući motiv za sukob koji je, kako tvrde, odavno prestao biti samo privatna stvar. A onda je 5. septembra 2025. Borenović napadnut ispred zgrade u kojoj živi.

Dvojica maskiranih muškaraca prišla su mu, poprskala ga biber-sprejom i nestala za svega nekoliko sekundi. Kamere su postojale. Svjedoci su postojali. Prošla je godina. Počinilaca nema. Nalogodavca nema. Motiva, bar zvanično, nema.

Naši izvori, međutim, tvrde da istraga ne bi smjela zanemariti privatne odnose koji su, prema njihovom mišljenju, mnogo važniji za ovaj slučaj od političkih funkcija i javnih sukoba. Niko od aktera javno nije potvrdio takvu verziju. Đajić je napad na Borenovića javno osudio, dok je Borenović govorio da nema ličnih neprijatelja i da motiv prije vidi u svom političkom i antikorupcijskom radu.

Ipak, u Banjaluci se sve glasnije postavlja pitanje: Da li se iza jednog od najmisterioznijih napada u gradu zapravo krije priča o povrijeđenoj sujeti, ljubomori i ženi koja povezuje dvojicu poznatih ljudi? Za sada je to verzija više izvora našeg portala.

Ali nakon godinu dana bez počinilaca, svaka verzija koja može objasniti motiv zaslužuje da bude provjerena. Jer ako kamere nisu bile dovoljne da otkriju ko je napao Borenovića, možda odgovor zaista treba tražiti u odnosima koje kamera nije mogla da snimi