Dok je do juče gotovo svakodnevno bio pred kamerama, dijelio lekcije političkim protivnicima i koristio svaki javni nastup za vlastitu promociju, Draško Stanivuković već devet dana izbjegava medijsku pozornicu. Nakon izborne noći i rezultata koji mu nisu išli naruku, gradonačelnik Banjaluke kao da je nestao iz javnog života.

Nema konferencija za novinare, nema odgovora na pitanja o izbornom rezultatu, a nema ni uobičajenih medijskih nastupa kojima je godinama gradio politički imidž. Još je zanimljivije što ga nema ni u ulozi gradonačelnika, iako se problemi u najvećem gradu Republike Srpske samo gomilaju.

Nema novih spektakularnih inicijativa, nema podjele besplatnih usluga za građane, nema otvaranja kružnih tokova, megalomanskih spomenika i parkova kojima je Stanivuković ranije rado privlačio pažnju javnosti. Kada treba promovisati neki projekat, kamere su dobrodošle. Kada treba objasniti izborni rezultat i suočiti se s neugodnim pitanjima, nastupa tišina.

A izborni brojevi ne ostavljaju mnogo prostora za političko samohvalisanje. Prema navedenim podacima Centralne izborne komisije BiH, Igor Dodik prešao je 20.000 glasova, dok je Stanivuković premašio 17.000. Tako je Igor Dodik, na svom prvom izbornom nastupu, osvojio više glasova od gradonačelnika koji godinama gradi političku prepoznatljivost i gotovo svakodnevno je prisutan u medijima.

Posebno je zanimljivo što Igor Dodik u Banjaluci gotovo da nije imao bilborde, dok je Stanivuković vodio izrazito vidljivu i finansijski zahtjevnu kampanju. Uprkos tome, razlika u broju glasova otvorila je pitanje koliko su medijska eksponiranost i skupa kampanja zaista vrijedile.

Stanivuković još nije javnosti ponudio odgovor koji bi objasnio njegov izborni rezultat, niti je poznato da je u proteklim danima održao konferenciju za medije na kojoj bi odgovarao na pitanja novinara. Njegovo odsustvo posebno upada u oči jer je riječ o političaru koji je navikao da bude u centru pažnje.

Banjaluka, međutim, ne može da stavi svoje probleme na čekanje dok gradonačelnik ćuti. Građane zanimaju komunalni problemi, funkcionisanje gradskih službi i konkretni rezultati, a ne samo projekti koji dobro izgledaju pred kamerama.

Kada treba otvoriti još jedan krug ili promovisati novi park, Stanivuković je pred kamerama. Kada treba položiti račune nakon izbora i objasniti šta slijedi, javnost čeka.

Devet dana tišine ne predstavlja odgovor na izborni rezultat. A funkcija gradonačelnika nije kampanja koja se završava zatvaranjem biračkih mjesta, već obaveza koja traje svakog dana, bez obzira na to koliko je glasova osvojio neki politički protivnik.

Gorica Dodik nije štedjela riječi na račun Draška Stanivukovića! Na Iksu je objavila video u kojem je gradonačelnik Banjaluke osuo paljbu po Igoru Dodiku, poručujući da je njegova zvanična titula „sin“, dok je njegova — gradonačelnik. Stigao je odgovor koji je izazvao buru na društvenim mrežama.

„I šta ćemo sad? Ipak si ti samo babino unuče. Pomeo te ‘tatin sin’. Joooj“, napisala je Gorica Dodik na društvenoj mreži X.

Poruka je stigla u trenutku kada se u Izbornoj jedinici 3 vodi zanimljiva trka za Narodnu skupštinu Republike Srpske, u kojoj su Igor Dodik, kandidat SNSD-a, i Draško Stanivuković, kandidat PSS-a, nosioci lista.

IGOR PREŠAO 20.000, DRAŠKO IZNAD 17.000!

Prema navedenim podacima Centralne izborne komisije BiH, Igor Dodik prešao je granicu od 20.000 glasova, dok je Stanivuković premašio 17.000 glasova.

Razlika koja se mjeri hiljadama glasova dodatno dobija na značaju kada se uzme u obzir da je za Igora Dodika ovo prvi izborni nastup, dok je Stanivuković već godinama jedno od najprepoznatljivijih političkih lica u Banjaluci.

A tu dolazi i detalj koji je posebno zanimljiv: Igor u gradu gotovo da nije imao nijedan bilbord, dok je Stanivuković vodio izrazito vidljivu i finansijski zahtjevnu kampanju.

Drugim riječima, dok je gradonačelnik godinama gradio političku prepoznatljivost, Igor Dodik je na svom prvom izbornom testu prešao 20.000 glasova.

DRAŠKO UDARIO NA IGORA, PA POTKAČIO CIJELU PORODICU

Stanivuković je u svom famoznom obraćanju pokušao da umanji političko iskustvo Igora Dodika, nazivajući ga dječakom bez političkih utakmica i ponavljajući da je njegova zvanična titula „sin“.

„Mog oca zovu Draškov, a njega Miloradov“, poručio je Stanivuković.

Nije propustio ni da podsjeti na, kako kaže ranije izborne poraze političkog tabora kojem pripada Igor Dodik, nabrajajući godine 2018, 2020, 2022. i 2024, uz poruku da bi se to moglo ponoviti i 2026. godine.

Međutim, Gorica Dodik mu nije ostala dužna. Njen odgovor bio je kratak, direktan i jasan.

I šta ćemo sad? Ipak si ti samo babino unuče. Pomeo te “tatin sin”. Joooj😭 https://t.co/5lzjGZausk

— Gorica (@goricadodik) October 12, 2026

Nisu dugo čekali da krenu u napad! Čim su studenti iz Republike Srpske iznijeli svoje stavove i najavili okupljanje u Istočnom Novom Sarajevu, oglasio se Studentski parlament Univerziteta u Sarajevu, osuo paljbu po njihovim zaključcima i zatražio reakciju nadležnih institucija!

Sarajevskim studentima zasmetale su poruke da Republika Srpska nije genocidna tvorevina i da je „Drina kičma, a ne granica“, pa su zaključke Unije studenata Republike Srpske i Studentskog parlamenta Univerziteta u Istočnom Sarajevu dočekali oštrom osudom.

U saopštenju su izrazili „duboko razočarenje i ozbiljnu zabrinutost“, a od nadležnih institucija zatražili pravovremeno postupanje i transparentno informisanje javnosti. Pozvali su se i na odredbe Krivičnog zakona BiH koje se odnose na javno poricanje i opravdavanje genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina, pod zakonom propisanim uslovima.

Smetaju im poruke koje dolaze iz Srpske?

U središtu sukoba našla se poruka da Republika Srpska nije genocidna tvorevina – stav kojim se odbacuje pokušaj da se cijeli entitet i njegovi građani poistovjete sa zločinima za koje su pojedinci pravosnažno osuđeni.

Niko ne spori sudski utvrđene činjenice niti odgovornost pravosnažno osuđenih za počinjene zločine. Ali jedno je individualna odgovornost, a sasvim drugo kolektivno etiketiranje Republike Srpske i srpskog naroda!

I upravo bi ta razlika morala biti temelj svake ozbiljne rasprave, umjesto da se svaka poruka koja dolazi iz Srpske odmah dočekuje optužbama i zahtjevima za institucionalnu reakciju.

Drina je veza srpskog naroda, a ne razlog za nove podjele

Ni poruka „Drina je kičma, a ne granica“ nije prošla bez burne reakcije iz Sarajeva. Studentski parlament Univerziteta u Sarajevu ocijenio je da se ona može shvatiti kao osporavanje državne granice BiH.

Međutim, istorijske, porodične i kulturne veze Republike Srpske i Srbije nisu nikakva novost, niti se mogu izbrisati političkim saopštenjima. Za veliki broj ljudi sa obje strane Drine, ova rijeka predstavlja prostor zajedničkog nasljeđa, rodbinskih veza i kulturne bliskosti.

Zar je njegovanje nacionalnog identiteta samo po sebi razlog za uzbunu? I zar studentske organizacije ne bi trebalo da budu prostor za razgovor i sučeljavanje stavova, umjesto da se na različita mišljenja odgovara zahtjevima da reaguju institucije?

Studenti pred novim frontom političkih podjela

Najavljeni skup 15. oktobra u Istočnom Novom Sarajevu tako je, još prije održavanja, postao povod za novi sukob stavova između studentskih predstavnika iz Republike Srpske i Sarajeva.