Kum prima prijave, žena bira inspektore, muž vodi službu – koliko daleko seže porodično stablo Gradske uprave?

Na više lokacija u gradu pojavili su se plakati sa natpisom „Draškova inspekcija“, koji su u kratkom roku izazvali veliku pažnju javnosti i otvorili niz pitanja o načinu funkcionisanja Odjeljenja za inspekcijske poslove Gradske uprave Banjaluka.

Na plakatima se navodi da se na čelu sistema nalazi Siniša Štrbac, dok je njegova supruga Kristina Štrbac predstavljena kao osoba koja koordinira rad na terenu i određuje inspektore koji izlaze po prijavama građana. Istovremeno, kao osoba koja zaprima prijave naveden je Danijel Mijić, kum načelnika.

Ime Siniše Štrpca nije se prvi put našlo u centru pažnje. Njegov uspon u gradskoj administraciji usko je vezan za mandat Draška Stanivukovića. Još 2021. godine, tokom reorganizacije gradskih službi, Stanivuković je javno isticao povjerenje u Štrpca i branio ga od kritika odbornika. Upravo tada Štrbac dobija jednu od ključnih uloga u reorganizovanom sistemu inspekcije i komunalne policije, dok je gradonačelnik njegov rad opisivao kao profesionalan i besprijekoran.

Međutim, Štrpčevo ime nije se pominjalo samo kroz reorganizaciju službi. Tokom prethodnih godina pojedini zaposleni u Gradskoj upravi iznosili su tvrdnje o pritiscima i mobingu unutar službi kojima je rukovodio. Te optužbe izazvale su burne rasprave u lokalnom parlamentu, dok je Stanivuković tada stao u njegovu zaštitu i odbacio navode kao politički motivisane napade.

Dodatna pitanja otvara i slučaj Danijela Mijića, osobe koja je na plakatima označena kao čovjek zadužen za prijem prijava građana.

Godinama zaposlen u gradskoj administraciji sa srednjom stručnom spremom, Mijić 2021. godine dolazi do zvanja diplomiranog inženjera geodezije, i to na Fakultetu za menadžment u kulturi. Već sama kombinacija naziva fakulteta i stečenog zvanja izazvala je brojne komentare i otvorila pitanja o prirodi takvog obrazovanja.

Dodatnu pažnju privlače navodi da je Mijić u isto vrijeme sticao iskustvo u geodetskoj struci kroz volonterski angažman, dok je istovremeno bio zaposlen na puno radno vrijeme u Gradskoj upravi. Kritičari smatraju da upravo taj detalj zaslužuje dodatna pojašnjenja, jer se postavlja pitanje na koji način su istovremeno obavljani svi angažmani.

Prema tvrdnjama dobro obaviještenih izvora iz Gradske uprave, Mijićev profesionalni uspon nije se dogodio slučajno. Sagovornici tvrde da je iza njegovog napredovanja stajala snažna podrška Siniše Štrpca, dugogodišnjeg rukovodioca u Odjeljenju za inspekcijske poslove i, kako navode, njegovog kuma. Upravo zbog toga kritičari danas postavljaju pitanje da li su za napredovanje u sistemu bili važniji stručnost i iskustvo ili bliske privatne veze sa ljudima koji donose kadrovske odluke.

„KOLIKO IDE DRINI?“

Tek nakon priče o Štrpcu i Mijiću postaje jasnija i druga poruka sa plakata koja je privukla pažnju prolaznika. U centralnom dijelu nalazi se slogan „Koliko ide Drini?“, očigledna aluzija na Nebojšu Drinića, jednog od najbližih saradnika gradonačelnika Draška Stanivukovića.

Politički protivnici godinama ga nazivaju „Drina Trećina“, povezujući taj nadimak sa pričama o navodnim procentima i uticaju na pojedine procese u gradskoj administraciji. Iako za takve tvrdnje nikada nisu ponuđeni konkretni dokazi niti su potvrđene sudskim postupcima, činjenica da je slogan ponovo osvanuo na ulicama pokazuje da dio javnosti i dalje sumnja u način funkcionisanja sistema okupljenog oko gradonačelnikovih najbližih saradnika.

Kritičari smatraju da upravo zato plakati ne problematizuju samo rad jedne službe, već ukazuju na, kako tvrde, širi model upravljanja gradom u kojem ključne pozicije zauzimaju ljudi od posebnog povjerenja, često povezani privatnim, kumovskim ili političkim vezama.

Zbog toga novi plakati ne otvaraju pitanje samo eventualnog nepotizma unutar jedne gradske službe, već i političke odgovornosti ljudi koji su takav sistem stvarali i godinama ga predstavljali kao primjer reformisane i transparentne uprave.

Građani koji svakodnevno podnose prijave komunalnoj policiji i inspekcijama očekuju da se njihovi predmeti obrađuju po zakonu i jasnim procedurama. Međutim, kritičari upozoravaju da ovo nije izolovan slučaj, već dio šireg obrasca kadrovske politike koja se posljednjih godina razvija u Gradskoj upravi. Kao argument navode činjenicu da su pojedinci bliski vrhu administracije u relativno kratkom periodu dobili značajne funkcije i uticaj u sistemu odlučivanja.

Da li je riječ o političkom obračunu ili o stvarnim problemima unutar gradske administracije, pitanje je na koje će odgovor morati da daju nadležne institucije. Do tada, plakati koji su osvanuli širom Banjaluke nastaviće da podstiču raspravu o transparentnosti, sukobu interesa, kadrovskoj politici i povjerenju građana u rad Gradske uprave.