Kandidat SNSD-a za predsjednika Republike Srpske Savo Minić poručio je za RTRS da opozicija građanima nudi samo prazne parole i lične obračune, dok SNSD pokazuje šta znači odgovorna politika – plan, sigurnost i konkretni rezultati.

Minić je naglasio da Blanuša „nije pobjegao od duela, nego od naroda“, jer nije imao snage da objasni ni sopstvenu kandidaturu. „Možda mu je bio problem da kaže kako je kandidovan, jer postoji priča da je glasao protiv sebe. A postavlja se i pitanje njegovog učešća u ratu. Žao mi je što nije došao, jer sam mu želio postaviti važna pitanja“, rekao je Minić.

Govoreći o drugim pojedincima iz opozicije, Minić je istakao da „politika nije Instagram i populizam“, već odgovornost prema narodu. „Oni se bave slikama i statusima, a mi se bavimo fondovima, subvencijama, investicijama i radnim mjestima. To je razlika između ozbiljne politike i političkog marketinga“, poručio je.

Minić je podsjetio da SNSD nikada nije načinio grešku koja bi bila štetna za vitalne interese Srpske, već je donosio odluke koje su obezbijedile stabilnost – od povećanja boračkog dodatka, plata i penzija, do subvencija za gorivo i poljoprivredu. „To je odgovorna politika. To je ono što građani vide i osjete“, rekao je Minić.

On je dodao da Republika Srpska mora nastaviti da gradi odnose sa prijateljskim državama – SAD, Rusijom, Izraelom – i da pokaže istinu o Srbima. „Opozicija priča, mi radimo. Oni se bave lažima na društvenim mrežama, mi se bavimo projektima koji donose stabilnost“, zaključio je Minić.

Jedan datum, jedan grad i dvije objave. Da li je u pitanju samo neobična slučajnost ili detalj koji baca novo svjetlo na aferu zbog koje Draško Stanivuković najavljuje krivične prijave?

Dok Draško Stanivuković tvrdi da ne poznaje Gintera Felingera, da ga nikada nije sreo i da je neko austrijskom NATO zagovorniku kupio i stavio kačket Pokreta „Sigurna Srpska“, redakcija portala 365banjaluka pronašla je dvije objave koje otvaraju sasvim nova pitanja.

Trag vodi do Beča i 2. novembra 2025. godine.

Tog dana, u 9.15 časova, Igor Crnadak je na društvenoj mreži Iks objavio da se nalazi na bečkom aerodromu i da čeka avion za Njujork.

„Čekam u Beču avion za Njujork“, napisao je Crnadak.

Čekam u Beču avion za Njujork i naletim na ovo.
Hajde, Suzanaaaaa, pomozi da dobijem odgovor od Save Minića na poslaničko pitanje oko prodaje hotela Monument, prošli svi rokovi.
Da narod zna šta radi premijer i kako se troše narodne pare.
Pa kad se vratim da pređemo na Vijadukt. https://t.co/fn1HkuTfpE

— Igor Crnadak (@evropskaSrpska) November 2, 2025

Ništa neobično, reklo bi se. Političar na putu, presjedanje u Beču i objava sa aerodroma.

Međutim, istog datuma osvanula je još jedna zanimljiva objava.

Ginter Felinger se fotografisao u Beču sa bijelim kačketom Pokreta „Sigurna Srpska“ na glavi. Uz fotografiju je označio zvanični profil Draška Stanivukovića i poručio:

„Beč stoji uz Stanivukovića.“

Vienna stands with @Stanivukovic_D
We want European Bosnia in EU NATO and the Euro, WTO and Schengen and OECD and only Draško can make this happen pic.twitter.com/glhwt5nt5K

— Gunther Fehlinger-Jahn (@GunterFehlinger) November 2, 2025

Felinger je zatim napisao da želi „evropsku Bosnu“ u Evropskoj uniji, NATO-u, evrozoni, Šengenu, Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i OECD-u, dodajući da „samo Draško to može ostvariti“.

Isti dan. Isti grad. Crnadak na bečkom aerodromu, Felinger u Beču sa kačketom Stanivukovićevog pokreta.

Slučajnost? Sasvim je moguće.

Ipak, ova podudarnost dobija posebnu težinu nakon Stanivukovićeve tvrdnje da je neko Felingeru kupio kačket, stavio mu ga na glavu i iskoristio čitav slučaj za političku konstrukciju protiv njega.

Ako je zaista tako, onda se nameće najjednostavnije pitanje: ko je Felingeru nabavio kačket?

Kada je fotografija nastala? Da li je kačket kupio sam Felinger ili mu ga je neko donio? Da li je tog dana razgovarao ili se sastao sa nekim iz Republike Srpske? I da li Igor Crnadak zna nešto o tome?

Na fotografiji Felingerove objave vidljiv je datum, ali ne i tačan sat njenog postavljanja. Zbog toga se ne može tvrditi da su njegova i Crnatkova objava nastale u isto vrijeme.

Može se, međutim, nesporno utvrditi da su obojica 2. novembra 2025. godine javno objavljivala iz Beča.

Redakcija portala 365banjaluka naglašava da ove objave nisu dokaz da su se Crnadak i Felinger sreli, razgovarali ili dogovarali bilo kakvu političku akciju. Takođe, nema dokaza da je Crnadak učestvovao u nabavci ili uručenju kačketa.

Ali neobična podudarnost postoji i javnost ima pravo da postavlja pitanja.

Posebno je zanimljivo što su Igor Crnadak i Draško Stanivuković u to vrijeme bili politički saborci, dok su danas otvoreni rivali. Nakon višemjesečnog sukoba, Crnadak je napustio PDP i osnovao vlastiti politički subjekt.

To ne dokazuje da njihov današnji sukob ima bilo kakve veze sa događajima u Beču. Ipak, stare objave danas neizbježno dobijaju novu političku dimenziju.

Stanivuković odgovornost traži na adresi SNSD-a i RTRS-a. Možda bi, prije najavljenih krivičnih prijava, trebalo da postavi nekoliko pitanja i svojim dojučerašnjim političkim saborcima.

Šta se zaista dogodilo 2. novembra u Beču? Kako je kačket Pokreta „Sigurna Srpska“ dospio do Gintera Felingera? Da li je istovremeni boravak Igora Crnatka u austrijskoj prestonici samo neobična slučajnost?

365banjaluka ne donosi zaključke unaprijed.

Objave su javne, datumi su vidljivi, a pitanja se nameću sama.

Jelena Trivić očigledno je odlučila da čak i prisustvo sahrani generala Ratka Mladića pretvori u jeftin politički marketing. Umjesto da oda poštovanje čovjeku čija je sudbina obilježila najteže godine srpskog naroda, Trivićeva pokušava da taj čin predstavi kao sopstveni politički kapital, a sve druge da optuži za ćutanje.

Takav pokušaj je ne samo politički providan, već i krajnje neukusan. Sramota je da se prisustvo sahrani generala Mladića koristi kao sredstvo za obračun sa političkim protivnicima i prikupljanje jeftinih poena. Komemoracija i sahrana nisu predizborni miting, niti bi trebalo da budu valuta kojom se kupuje politička pažnja.

Posebno je netačna tvrdnja da su zvaničnici Republike Srpske ćutali na opasne poruke ministra odbrane BiH Zukana Heleza, koji je pozvao međunarodnu zajednicu da povuče potpis sa stvaranja Republike Srpske, nazivajući je „genocidnom paradržavnom tvorevinom“ i poručujući da „znaju šta im je činiti“.

Na Helezove prijetnje zvaničnici Srpske reagovali su jasno, javno i nedvosmisleno.

Predsjednik Republike Srpske Siniša Karan ocijenio je da je riječ o još jednom napadu koji traje tri decenije na Dejtonski sporazum, ustavno uređenje BiH, unutrašnji i ograničeni spoljni suverenitet Republike Srpske i srpski narod.

Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik poručio je da Helez svojim izjavama ne doprinosi stabilnosti i miru, te ocijenio da se BiH „gotovo raspada kao leš koji je nemoguće sastaviti“.

I predsjednik Vlade Republike Srpske Savo Minić jasno je odgovorio, poručivši da Srpska ima važnijeg posla od Heleza i njemu sličnih, koji svakodnevno isijavaju mržnju prema svemu što nosi srpski prefiks.

Reagovala je i srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, koja je Helezove poruke protumačila kao prijetnju Republici Srpskoj i Srbima, postavljajući pitanje da li bi sljedeći korak bio „džihad“, hapšenja i dovođenje mudžahedina, kao što je to bio slučaj devedesetih godina.

Dakle, nije riječ ni o kakvom „mlakom saopštenju“, niti o ćutanju. Reagovali su predsjednik Republike Srpske, predsjednik Vlade Srpske, predsjednik SNSD-a i srpski član Predsjedništva BiH. Reakcije su bile javne, oštre i sadržajne.

Zato je potpuno jasno da Trivićeva svjesno prećutkuje činjenice kako bi izgradila lažnu sliku da je samo ona navodno imala hrabrosti da govori, dok su svi drugi ćutali. To nije politička principijelnost, nego pokušaj da se lični čin prisustva sahrani generala Mladića pretvori u predizborni račun.

General Ratko Mladić i njegovo nasljeđe nisu ničiji privatni politički plijen. Sahrana nije mjesto za samopromociju, a njegovo ime ne smije biti moneta za potkusurivanje u unutaropozicionim i predizbornim obračunima.

Trivićeva ima pravo da kritikuje vlast i da smatra da je neko mogao reagovati snažnije. Ali nema pravo da, radi političkog poena, tvrdi da reakcija nije bilo, kada su zvaničnici Republike Srpske jasno i nedvosmisleno odgovorili na Helezove opasne poruke.