Izbori su prošli, premijerska fotelja ostala je samo san, a stvarnost Banjaluke smrdi na pretrpane kontejnere i razbacane vreće. Gradonačelnik Draško Stanivuković, dok se hvali „modernizacijom“ i „evropskim standardima“, ostavio je građanima prizor koji podsjeća na improvizovanu deponiju.

Noćas su se ponovile iste sramotne scene: metalni kontejneri do vrha puni, crne vreće i kartoni razbacani ispred apoteka, kladionica i stambenih zgrada. Na društvenim mrežama, sarkastično su ovu katastrofu nazvali „Banjalučka porodica“ – porodica od smeća koja raste iz dana u dan.

Građani su ogorčeni: „Dan 25 čekam da se vrati limena kanta, a ovo je haos – puno stanova, malo mjesta za smeće“, poručuju stanari. Umjesto obećanih velikih kontejnera, postavljene su male „fensi“ bačve koje se pune za sat vremena, pa se otpad valja po trotoarima i zelenim površinama.

Dok Stanivuković sjedi u fotelji i priča o „razvoju“, Banjalučani hodaju kroz smrad. Ovo nije modernizacija – ovo je potpuni krah komunalne službe. Grad se pretvara u otvorenu deponiju, a gradska uprava se bavi promocijom i slikama.

Fotografije pretrpanih kontejnera govore više od bilo kakvih slogana. Ako Banjaluka želi da se predstavlja kao moderan grad, čiste ulice moraju biti osnovni standard, a ne luksuz. Građani ne traže spektakularne projekte, već redovan odvoz otpada, dovoljno velikih kontejnera i odgovornu reakciju kada problem postane očigledan.

Vrijeme je da se manje priča o „evropskim standardima“, a više radi ono što se vidi svakog dana – da Banjaluka bude čista. Građani imaju pravo da pitaju: ko je odgovoran za ovu lokaciju, kada će smeće biti uklonjeno i šta će se uraditi da se ista scena ne ponovi?

Banjaluka ne smije biti deponija. Bijes građana raste, a „Banjalučka porodica“ od smeća postaje simbol neodgovornosti gradske vlasti.

Draško Stanivuković ponizio je Stefana Nemanju, kao i autora spomenika Ljubomira Šćepanovića, nazivajući monumentalno djelo „ajatolahom“ i najavljujući da ga treba ukloniti.

Gradonačelnik Banjaluke, poznat po megalomanskim projektima kružnih tokova i betonskih „kulturnih simbola“, sada se samoproglasio stručnjakom za spomeničku kulturu i istorijske ličnosti. U svom nastupu, Stanivuković je javno uporedio najvećeg srpskog vladara, rodonačelnika Nemanjića, sa islamskim ajatolahom – što je izazvalo šok i ogorčenje.

„Jeste vidjeli onu sramotu? Kod Muzeja Republike Srpske. Neko je pomislio, ljudi, kad pogleda na spomenik, je l’ ono ajatolah?“, rekao je Stanivuković, dodajući da „ono moramo promijeniti, ono nije adekvatno Stefanu Nemanji“.

Vrijeđanje poklona i umjetnika

Spomenik Stefanu Nemanji u Banjaluci nije nastao kao hir lokalne vlasti, već je poklon novosadskog fonda „Dostojanstvo“ i organizacije „Treća Srbija“, djelo cijenjenog vajara Ljubomira Šćepanovića. Otkriven je 2014. godine povodom 900 godina od rođenja Nemanje, uz prisustvo patrijarha Irineja i najviših zvaničnika.

Stanivukovićeve riječi tako ne vrijeđaju samo istorijsku ličnost i simbol državotvornosti Srba, već i autora koji je svoje djelo poklonio Banjaluci, kao i institucije koje su stajale iza projekta.

Megalomanija umjesto poštovanja

Umjesto da čuva i njeguje spomeničku kulturu, Stanivuković je odlučio da se takmiči u veličini betonskih konstrukcija po kružnim tokovima. Njegova vizija „spomeničke kulture“ svodi se na samopromociju i monumentalne projekte bez duše, dok istorijske ličnosti poput Stefana Nemanje naziva „sramotom“.

Ovakav nastup nije samo politički gaf – to je sramotna uvreda za srpsku istoriju, jedinstvo, kulturu i umjetnost.

Negativni komentari na Iksu

Stanivukovićeva izjava izazvala je lavinu negativnih reakcija na društvenoj mreži Iks. Korisnici su ga nazvali „osionim i primitivnim“, „običnim fićfirićem“ i „bednim političarem“. Jedan komentar poručuje: „Draško, ne ruše se spomenici jer ne počinje svet od tebe i ne završava se sa tobom!“

Drugi su ga optužili za sklonost kiču i „potisnute nagone“ koje projicira kroz ogromne betonske objekte, dok je dio publike podsjetio da je spomenik Stefanu Nemanji bio prvi takav u Banjaluci i da ga je grad dobio kao poklon.

Neki komentari otišli su i dalje, podsjećajući da je Stanivuković „politički bijedna alternativa“ Dodiku i da ga kompromituju privatni skandali. Sve u svemu, društvene mreže su ga razapele – od kritike njegovog neznanja i oholosti, do podsjećanja da spomenici nisu tu da se ruše, već da se čuvaju.

Koliko je samo osion i primitivan ovaj Draško Stanivuković. Doduše to ide sa viškom nezarađenih para i manjkom obrazovanja.
Draško, ne ruše se spomenici jer ne počinje svet od tebe i ne završava se sa tobom!
Draško, to što ti voliš kič i što si oduševljen velikim predmetima je… pic.twitter.com/UF5eLXVzPm

— Мирослав Паровић (@MiroslavParovic) October 3, 2026

Naš portal je već mjesecima upozoravao da se u Banjaluci sprema scenario koji podsjeća na Budimpeštu i Sarajevo – gej parada u srcu Srpske. Sada se sve obistinjuje: korak smo od toga da se u gradu na Vrbasu organizuje prva Povorka ponosa.

Gradonačelnik Draško Stanivuković, umjesto da na otvaranju nove rive predstavi izvođača koji simbolizuje porodične vrijednosti, odlučio je da dovede Indiru Levak – pjevačicu koju regionalni mediji i LGBT scena godinama slave kao queer ikonu. Njene pjesme su redovni repertoar na prajdovima, a sama Levakova javno podržava istopolne brakove.

„Poklon svim generacijama“ – ili uvod u paradu?

Gradske vlasti nastup su predstvile kao „poklon svim generacijama“. Račun ide, naravno na budžet, sve plaćaju građani. Dakle, nije riječ o običnom koncertu – već o pažljivo režiranom performansu na javnoj površini, u trenutku kada se riva tek otvara i kada kamere snimaju „novu Banjaluku“.

Pump track u duginim bojama – slučajnost ili poruka?

Podsjetimo, ranije smo pisali o pump track stazi kod Delte, vrijednoj 350.000 KM, čiji vizuelni identitet podsjeća na LGBT simboliku. Stanivuković je tada tvrdio da je riječ o modernom sadržaju za mlade, ali dio javnosti je jasno poručio da se radi o perfidnom „programiranju“ građana za prihvatanje šarenih motiva i queer kulture.

„Mađarski scenario“ – šta sve podrazumijeva?

Stanivuković već mjesecima govori o tzv. „mađarskom scenariju“ kao političkom modelu promjene vlasti. Ali građani sada pitaju: da li uz taj scenario dolazi i liberalniji odnos prema LGBT pitanjima, kao što se desilo u Budimpešti nakon Orbana? Da li se iza priče o modernizaciji krije agenda koja našu djecu uvodi u „woke“ trendove i gej parade?

Salzburg – queer prijestonica kao uzor

Podsjećamo, Stanivuković je ranije ugostio gradonačelnika Salcburga Bernarda Auingera, predstavnika grada poznatog po Pride festivalima i queer manifestacijama. Upravo zbog toga sve glasnije kruže priče da bi poslije Budimpešte i Sarajeva na red mogla da dođe i Banjaluka.