Na Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske ne postoji problem sa posteljinom za bebe koje se liječe na Klinici za dječije bolesti, izjavio je generalni direktor UKC Republike Srpske Nikola Šobot, demantujući tvrdnje koje su se pojavile u javnosti.

– Ne postoji problem sa snabdijevanjem Klinike za dječije bolesti posteljinom. Sve što je potrebno za liječenje naših najmlađih pacijenata obezbijeđeno je u skladu sa standardima rada ustanove – rekao je Šobot.

Njegova reakcija uslijedila je nakon što je na društvenim mrežama pokrenuta akcija prikupljanja posteljine za Kliniku za dječije bolesti UKC Republike Srpske.

Kako saznajemo, pokretač cijele priče bila je poznata banjalučka influenserka Brankica Raković, koja je uz pomoć Udruženja „Hobotnice čudesnice za bebe“ uputila apel za donaciju osnovne posteljine. U apelu je navedeno da su potrebne plahte, jastučnice i navlake od 100 odsto pamuka, svijetlih boja i prilagođene bolničkim uslovima.

Objava je ubrzo postala viralna i izazvala brojne reakcije građana, a potom se oglasio i gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković.

Stanivuković je saopštio da će Grad finansirati kompletnu nabavku posteljine za najmlađe pacijente, navodeći da će preuzeti trošak kupovine svega što je potrebno.

Ipak, iz UKC Republike Srpske poručuju da nema razloga za zabrinutost, jer, kako je naglasio Šobot, Klinika za dječije bolesti raspolaže svom neophodnom posteljinom za liječenje i zbrinjavanje najmlađih pacijenata.

Kada predstavnik jedne lokalne zajednice dobije priliku da pred stotinama hiljada ljudi predstavi svoj grad, očekuje se da govori o njegovoj istoriji, kulturi, prirodnim ljepotama, arhitekturi i ljudima koji ga čine posebnim. Međutim, gradski menadžer Banjaluke Milada Šukalo odlučila je da kao jednu od „legendi“ grada izdvoji priču o navodnom odnosu „sedam žena na jednog muškarca“.

Takav nastup nije duhovit niti simpatičan. On je prije svega degutantan.

Teško je pronaći opravdanje za to da se stanovnice jednog grada predstavljaju kao svojevrsna turistička atrakcija. Bez obzira na to da li je riječ o staroj urbanoj legendi ili neukusnoj šali, izgovorena pred stranim turističkim influenserima ona poprima sasvim drugo značenje. Umjesto promocije Banjaluke, u prvi plan stavlja žene kao dio „ponude“, ostavljajući utisak da su one nešto čime se grad reklamira.

Posebno zabrinjava što takva poruka dolazi od visokog funkcionera Gradske uprave. Institucije bi morale da promovišu dostojanstvo svojih građana, a ne da ih svode na stereotipe. Žene nisu broj, statistika niti promotivni materijal. One nisu marketinški alat za privlačenje pažnje na društvenim mrežama.

U vremenu kada se širom Evrope i svijeta mnogo govori o bezbjednosti žena, borbi protiv seksualnog uznemiravanja, objektivizacije i nasilja, najmanje što se očekuje od javnih funkcionera jeste odgovornost u javnom nastupu.

Da ne govorimo o problemima migrantske krize u Evropi i masovnim napadima i nasrtajima na žene u tim zemljama.

Upravo zbog toga ovakva izjava djeluje još neprimjerenije i ostavlja utisak da se zarad nekoliko sekundi pažnje zanemaruje dostojanstvo hiljada Banjalučanki.

I to nije sve, Milada kao još jedan adut Banjaluke navodi mogućnost da „pijete, igrate i pjevate“ za vrijeme noćnog izlaska.

Banjaluka ima mnogo više da ponudi od ovakvih stereotipa. Grad na Vrbasu prepoznatljiv je po tvrđavi Kastel, alejama, prirodnim ljepotama, bogatoj istoriji, sportu, umjetnosti i gostoprimstvu svojih ljudi. Sve to ostalo je u sjenci jedne neukusne opaske koja je izazvala nevjericu među mnogima koji su pogledali snimak.

Najveći paradoks jeste to što je u videu jednog stranog influensera, kojeg prati gotovo pola miliona ljudi, Banjaluci posvećeno svega nekoliko minuta. A upravo u tom kratkom vremenu kao jedna od ključnih poruka o gradu plasirana je priča koja vrijeđa dostojanstvo žena. Svemu ovome „kumovao“ je i banjalučki putopisac Robert Dacešin, koji se u posljednje vrijeme otvoreno stavio u službu promocije Draška Stanivukovića.

Postoji velika razlika između grada koji se ponosi svojim sugrađankama i grada koji pokušava da se promoviše njihovim navodnim brojem. Prvo je izraz poštovanja. Drugo je primjer objektivizacije koja ne priliči ni institucijama, ni gradu, ni vremenu u kojem živimo.

Ministar finansija i trezora u Savjetu ministara BiH i profesor Ekonomskog fakulteta Srđan Amidžić javno je raskrinkao prijedlog gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića o smanjenju PDV-a, poručivši mu da, umjesto jeftinog predizbornog marketinga, građanima vrati dio novca koji Grad već godinama dobija od PDV-a i akciza.

Amidžić je predložio da Grad Banjaluka refundira građanima PDV na lijekove, ali i da vrati 70 feninga od akciza za svaki kupljeni litar goriva, ukoliko građani dostave fiskalne račune.

„Pokrećem inicijativu da svako ko dođe u sobu 16 Gradske uprave Banjaluka sa fiskalnim računom za lijekove da mu se vrati PDV. Isto tako da im se vrati 70 feninga od akciza za kupljenu litru goriva“, rekao je Amidžić.

Profesor ekonomije podsjetio je ovog vječitog studenta da Banjaluka svake godine od PDV-a i akciza dobija oko 100 miliona KM, pa ne postoji nijedan razlog da, ako već smatra da građanima treba vratiti dio tog novca, to ne učini iz budžeta kojim upravlja.

„Neka uzme 100 miliona KM, pa ih on vrati. Javno pozivam sve gradonačelnike i načelnike iz opozicionih stranaka, a koji su za šest godina uzeli milijardu KM od PDV-a i akciza, da vrate novac“, poručio je Amidžić.

On je naglasio da opozicioni načelnici i gradonačelnici godinama uredno primaju sredstva od indirektnih poreza, ali da se toga ne sjete kada pokušavaju da politički profitiraju pričom o PDV-u.

„Kad im svaki mjesec ministar finansija Republike Srpske Zora Vidović uplati tranšu, to je u redu. To ne spominju. Pa i tu je PDV od lijekova i tu su akcize od goriva. Zašto ne vrate?“, upitao je Amidžić.

Ministar je pozvao Stanivukovića da od oko 100 miliona KM koje Banjaluka godišnje dobija izdvoji 30 miliona i podijeli ih građanima, umjesto što, kako je naveo, predlaže mjere za koje nema nadležnost.

„Neka Stanivuković od 100 miliona KM odvoji 30 miliona KM i podijeli narodu“, rekao je Amidžić.

Na kraju je ocijenio da se iza Stanivukovićeve inicijative ne krije briga za građane, već još jedan pokušaj prikupljanja političkih poena.

„To je manipulacija, to je sramota da se neko tako igra s ljudima“, zaključio je Amidžić.

Još jednom se pokazalo da populističke parole lako padaju pred elementarnom ekonomskom logikom.