Draško Stanivuković očigledno je toliko uživio u ulogu „budućeg premijera“ da je počeo da se ponaša kao da već ima i svoju policiju!?

Današnji udes kod Gradiške, u kojem je učestvovalo vozilo iz pratnje gradonačelnika Banjaluke, otvorio je mnogo ozbiljnije pitanje od same saobraćajne nezgode.

Ko su ljudi koji čine Stanivukovićevu pratnju i ko im je dao pravo da se po putevima ponašaju kao policijski eskort?

Prema objavljenim informacijama, vozilo iz pratnje prešlo je u suprotnu saobraćajnu traku u mjestu Orahova kod Gradiške i sudarilo se sa drugim automobilom. Srećom, prema dosadašnjim informacijama, nije bilo povrijeđenih. U vozilu koje je išlo iza nalazio se i Stanivuković.

Ali, nakon svega, javnost s pravom može da pita: otkud uopšte gradonačelniku Banjaluke ovakva pratnja?

Stanivuković nije predsjednik Republike, nije predsjednik Vlade, nije ministar unutrašnjih poslova niti je policijski funkcioner. On je gradonačelnik Banjaluke.

Pa odakle onda potreba za pratnjom koja se na putu ponaša kao da prevozi državnika najvišeg ranga?

Jedno je imati službeni automobil i vozača. Sasvim drugo je imati čitavu pratnju koja se kreće u formaciji, pokušava da obezbijedi prolaz i na javnim saobraćajnicama nastupa kao da ima policijska ovlašćenja.

Draško, smiri se. Nisi premijer.

A posebno je pitanje ko je zapravo u tim automobilima.

Da li su to zaposleni u Gradskoj upravi? Da li im je u opisu radnog mjesta da obezbjeđuju gradonačelnika? Da li imaju odgovarajuća ovlašćenja za fizičko obezbjeđenje? Jesu li prošli propisanu obuku? Ko ih je obučavao za vožnju u konvoju i reagovanje u rizičnim situacijama?

Jer nije dovoljno nekome dati službeni automobil, tamne naočare i zadatak da vozi iza gradonačelnika pa da preko noći dobije ulogu ličnog obezbjeđenja.

A ako Stanivuković zaista ima bezbjednosnu procjenu na osnovu koje je određen kao štićena ličnost, onda bi javnost trebalo da zna ko je takvu odluku donio i na osnovu kojeg propisa.

Ako, međutim, takva odluka ne postoji, onda se nameće još jednostavnije pitanje: ko je Stanivukoviću dao pravo da napravi svoju malu „policiju“?

Jer ovo više nije pitanje političkog marketinga, luksuznih automobila i gradonačelnikove želje da izgleda važnije nego što jeste.

Ovo je pitanje bezbjednosti svih učesnika u saobraćaju.

Danas je, srećom, prošlo bez povrijeđenih. Ali šta će biti sutra ako neko iz takve pratnje ponovo odluči da vozi kao da je na policijskom zadatku, pa neko strada?

Hoće li tada svi pratioci slegnuti ramenima i reći da su samo „obezbjeđivali gradonačelnika“?

Dosta je bahaćenja i glumljenja državnog vrha!

Ako je Draško Stanivuković gradonačelnik – neka se ponaša kao gradonačelnik. Ako misli da je već premijer, bolje neka sačeka izbore.

A do tada bi, prije svega, trebalo da odgovori: ko su ljudi iz njegove pratnje, ko ih je ovlastio, ko ih je obučio i na osnovu čega se po putevima ponašaju kao policijski eskort?

Jer građani nisu dužni da zbog nečijeg osjećaja političke važnosti rizikuju život na putu.

Draško Stanivuković je na Kastelu otvorio kampanju Pokreta „Sigurna Srpska“ uz Koloniju i pjesmu „Svijet voli pobjednike“.

Ratko Mladić umro je 27. avgusta. Prošlo je osam dana. Kolonija vodi do Čavoglava. Tomislav Jelić Kameni godinama je bio u toj grupi.

U „Slobodnoj Dalmaciji“ 2010. rekao je da su Jelići i Perkovići iz Čavoglava i da su on i Marko Perković Tompson rođaci. Rekao je i da je postojala ideja da Kolonija i Tompson snime nešto zajedno. Stanivuković inače ne štedi srpske riječi.

https://slobodnadalmacija.hr/mozaik/scena/showbiz/isti-geni-kameni-colonia-planira-glazbenu-suradnju-s-thompsonom-102332

Srpska, sigurna, naša. Na Kastelu je kampanju otvorio slavljem pobjednika, dok je dio srpske javnosti još pratio smrt generala. Nije važno šta neko sluša kod kuće. Važno je šta političar pušta na bini osam dana poslije smrti generala Mladića.

Šokantna saznanja naših izvora iz Gradske uprave otkrivaju novu dimenziju skandala u Odjeljenju za inspekcijske poslove!

Prema tvrdnjama zaposlenih, svi inspektori svakog mjeseca nose po 100 maraka direktno u kabinet gradonačelnika, kod šefa kabineta Vladimira Grujića. Ono što dodatno uznemirava javnost jeste činjenica da taj novac ne ide iz njihovih plata, već se, kako tvrde, uzima od građana – najviše od ljudi koji rade na tržnici.

Inspektori, prema riječima naših sagovornika, o tome govore otvoreno. „To je praksa koja traje godinama, a narod je taj koji plaća cijenu“, kaže jedan od zaposlenih koji je insistirao na anonimnosti.

Jedini izuzetak, prema našim saznanjima, su saobraćajni inspektori, koji su odbili da plaćaju reket PSS-u.

Podsjećanje na ranije afere

Ovo otkriće dolazi nakon što smo ranije pisali o porodičnim i kumovskim vezama koje duboko prožimaju sistem inspekcije: kum prima prijave, žena bira inspektore, muž vodi službu. Na plakatima koji su se pojavili širom grada, javnost je već upozorena na mrežu ljudi bliskih gradonačelniku – od Siniše Štrpca, preko njegove supruge Kristine, pa sve do Danijela Mijića, kuma načelnika.

Plakati sa natpisom „Draškova inspekcija“ tada su izazvali buru reakcija, a slogan „Koliko ide Drini?“ otvorio je pitanje navodnih procenata i uticaja Nebojše Drinića, jednog od najbližih saradnika Draška Stanivukovića.

https://365banjaluka.com/kako-funkcionise-draskova-inspekcija/

Sistem koji jede sam sebe

Naši izvori tvrde da je praksa mjesečnog „reketiranja“ inspektora samo nastavak iste matrice – privatne veze, politička zaštita i finansijski pritisci. Građani koji svakodnevno dolaze u kontakt sa inspekcijama, posebno oni na tržnici, osjećaju posljedice takvog sistema. Umjesto da štite zakon, inspektori postaju dio mehanizma koji puni privatne kase.

Ostaje otvoreno pitanje: da li će nadležne institucije konačno reagovati ili će se sve završiti kao i ranije – u tišini, pod tepihom, dok se javnost zabavlja plakatima i sloganima?