Dok je do juče gotovo svakodnevno bio pred kamerama, dijelio lekcije političkim protivnicima i koristio svaki javni nastup za vlastitu promociju, Draško Stanivuković već devet dana izbjegava medijsku pozornicu. Nakon izborne noći i rezultata koji mu nisu išli naruku, gradonačelnik Banjaluke kao da je nestao iz javnog života.

Nema konferencija za novinare, nema odgovora na pitanja o izbornom rezultatu, a nema ni uobičajenih medijskih nastupa kojima je godinama gradio politički imidž. Još je zanimljivije što ga nema ni u ulozi gradonačelnika, iako se problemi u najvećem gradu Republike Srpske samo gomilaju.

Nema novih spektakularnih inicijativa, nema podjele besplatnih usluga za građane, nema otvaranja kružnih tokova, megalomanskih spomenika i parkova kojima je Stanivuković ranije rado privlačio pažnju javnosti. Kada treba promovisati neki projekat, kamere su dobrodošle. Kada treba objasniti izborni rezultat i suočiti se s neugodnim pitanjima, nastupa tišina.

A izborni brojevi ne ostavljaju mnogo prostora za političko samohvalisanje. Prema navedenim podacima Centralne izborne komisije BiH, Igor Dodik prešao je 20.000 glasova, dok je Stanivuković premašio 17.000. Tako je Igor Dodik, na svom prvom izbornom nastupu, osvojio više glasova od gradonačelnika koji godinama gradi političku prepoznatljivost i gotovo svakodnevno je prisutan u medijima.

Posebno je zanimljivo što Igor Dodik u Banjaluci gotovo da nije imao bilborde, dok je Stanivuković vodio izrazito vidljivu i finansijski zahtjevnu kampanju. Uprkos tome, razlika u broju glasova otvorila je pitanje koliko su medijska eksponiranost i skupa kampanja zaista vrijedile.

Stanivuković još nije javnosti ponudio odgovor koji bi objasnio njegov izborni rezultat, niti je poznato da je u proteklim danima održao konferenciju za medije na kojoj bi odgovarao na pitanja novinara. Njegovo odsustvo posebno upada u oči jer je riječ o političaru koji je navikao da bude u centru pažnje.

Banjaluka, međutim, ne može da stavi svoje probleme na čekanje dok gradonačelnik ćuti. Građane zanimaju komunalni problemi, funkcionisanje gradskih službi i konkretni rezultati, a ne samo projekti koji dobro izgledaju pred kamerama.

Kada treba otvoriti još jedan krug ili promovisati novi park, Stanivuković je pred kamerama. Kada treba položiti račune nakon izbora i objasniti šta slijedi, javnost čeka.

Devet dana tišine ne predstavlja odgovor na izborni rezultat. A funkcija gradonačelnika nije kampanja koja se završava zatvaranjem biračkih mjesta, već obaveza koja traje svakog dana, bez obzira na to koliko je glasova osvojio neki politički protivnik.

Gorica Dodik nije štedjela riječi na račun Draška Stanivukovića! Na Iksu je objavila video u kojem je gradonačelnik Banjaluke osuo paljbu po Igoru Dodiku, poručujući da je njegova zvanična titula „sin“, dok je njegova — gradonačelnik. Stigao je odgovor koji je izazvao buru na društvenim mrežama.

„I šta ćemo sad? Ipak si ti samo babino unuče. Pomeo te ‘tatin sin’. Joooj“, napisala je Gorica Dodik na društvenoj mreži X.

Poruka je stigla u trenutku kada se u Izbornoj jedinici 3 vodi zanimljiva trka za Narodnu skupštinu Republike Srpske, u kojoj su Igor Dodik, kandidat SNSD-a, i Draško Stanivuković, kandidat PSS-a, nosioci lista.

IGOR PREŠAO 20.000, DRAŠKO IZNAD 17.000!

Prema navedenim podacima Centralne izborne komisije BiH, Igor Dodik prešao je granicu od 20.000 glasova, dok je Stanivuković premašio 17.000 glasova.

Razlika koja se mjeri hiljadama glasova dodatno dobija na značaju kada se uzme u obzir da je za Igora Dodika ovo prvi izborni nastup, dok je Stanivuković već godinama jedno od najprepoznatljivijih političkih lica u Banjaluci.

A tu dolazi i detalj koji je posebno zanimljiv: Igor u gradu gotovo da nije imao nijedan bilbord, dok je Stanivuković vodio izrazito vidljivu i finansijski zahtjevnu kampanju.

Drugim riječima, dok je gradonačelnik godinama gradio političku prepoznatljivost, Igor Dodik je na svom prvom izbornom testu prešao 20.000 glasova.

DRAŠKO UDARIO NA IGORA, PA POTKAČIO CIJELU PORODICU

Stanivuković je u svom famoznom obraćanju pokušao da umanji političko iskustvo Igora Dodika, nazivajući ga dječakom bez političkih utakmica i ponavljajući da je njegova zvanična titula „sin“.

„Mog oca zovu Draškov, a njega Miloradov“, poručio je Stanivuković.

Nije propustio ni da podsjeti na, kako kaže ranije izborne poraze političkog tabora kojem pripada Igor Dodik, nabrajajući godine 2018, 2020, 2022. i 2024, uz poruku da bi se to moglo ponoviti i 2026. godine.

Međutim, Gorica Dodik mu nije ostala dužna. Njen odgovor bio je kratak, direktan i jasan.

I šta ćemo sad? Ipak si ti samo babino unuče. Pomeo te “tatin sin”. Joooj😭 https://t.co/5lzjGZausk

— Gorica (@goricadodik) October 12, 2026

Na studentskim domovima u Banjaluci, Istočnom Sarajevu i Foči istaknuti su transparenti kojima studenti šalju jasnu poruku o svom odnosu prema Republici Srpskoj i srpskim generalima.

„Republika Srpska nije genocidna, izdali ste nas!“ i „Naši generali nisu zločinci!“ – poruke su koje su osvanule na studentskim domovima i izazvale pažnju javnosti.

Isticanjem transparenata studenti su pokazali da ne pristaju na pokušaje da se Republika Srpska označava kao genocidna tvorevina, niti da se čitava generacija srpskih vojnih i političkih predstavnika svodi na etikete koje, kako smatraju, ne odražavaju istorijski kontekst rata u BiH.

Posebnu težinu ima činjenica da poruke dolaze od mladih ljudi – generacije koja nije neposredno učestvovala u ratnim događajima, ali koja očigledno ne želi da se odrekne identiteta, istorije i institucija Republike Srpske.

Reakcija je stigla i od studentskih organizacija. Unija studenata Republike Srpske i Studentski parlament Univerziteta u Istočnom Sarajevu zakazali su hitnu zajedničku sjednicu za 8. oktobar, nakon koje će biti održana i konferencija za medije.

Kako je navedeno, povod za sjednicu su upravo transparenti koji su se pojavili na studentskim domovima širom Srpske, ali i izjave i parole koje su tokom prethodnog mjeseca iznošene u okviru studentskih okupljanja i aktivnosti u Srbiji.

Biće razmotrene poruke koje se odnose na Republiku Srpsku, njen identitet i odnos prema srpskom narodu, ali i posljedice koje takve poruke mogu imati na međusobno povjerenje i saradnju studenata iz Srpske i Srbije.

Studentske organizacije poručuju da otvorena pitanja moraju biti predmet ozbiljnog razgovora, uz međusobno poštovanje i uvažavanje.

Za sada je, međutim, najglasnija poruka stigla upravo sa studentskih domova – kratka, direktna i bez mnogo prostora za različita tumačenja: Republika Srpska nije genocidna, a njeni generali, kako poručuju studenti, nisu zločinci.